Dijagnoza celijakije ili glutenske enteropatije obuhvaća nekoliko ključnih koraka. Dijagnoza se obično postavlja putem:

1. 1. Anamnestički podaci (povijest simptoma) – Liječnik postavlja pitanja o simptomima, koji mogu uključivati proliv, nadutost, bolove u stomaku, umor, ili čak simptome koji nisu direktno povezani sa probavom, kao što su osip na koži, anemija ili neplodnost.

1. 1. Krvni testovi – Ovo je često prvi test u dijagnostici celijakije ili glutenske enteropatije. Traže se specifična antitela u krvi, poput:
      • • • Anti-tTG- IgA (tissue transglutaminase) antitela – najčešće korištena, visoka koncentracija ovih antitela može ukazivati na celijakiju.
          • Anti-endomizijska antitela (EMA – IgA) – još jedan test koji se koristi za dijagnozu.
          • Anti-gliadin antitela (AGA – IgA) – iako manje specifična, može biti korisna u nekim slučajevima.

1. 1. Biopsija tankog crijeva – Ako su krvni testovi pozitivni, sljedeći korak obično je biopsija sluznice tankog crijeva, koja se uzima tokom endoskopije. Na biopsiji se traže znakovi oštećenja crijevnih resica što je karakteristično za celijakiju.

1. Genetski test – Ako su prethodni testovi nejasni, genetski test može pomoći. Osobe sa celijakijom obično imaju specifične gene, kao što su HLA-DQ2 ili HLA-DQ8.

Pozitivan klinički odgovor na bezglutensku prehranu

Procjena kliničkog odgovora na bezglutensku dijetu nezaobilazan je element u postavljanju definitivne dijagnoze bolesti. Zapažanjem kliničkog odgovora i kontrolom laboratorijskih nalaza koji potvrđuju poboljšanje stanja bolesnika i oporavak apsorptivne funkcije crijeva potvrđuje se pozitivan odgovor na uvedenu bezglutensku dijetu.

Šta koji test predstavlja: 

tTg-IgA (test na celijakiju)

Ovim testom u krvi mjere se IgA antitijela protiv tkivne transglutaminaze (tTg-IgA) kojima je moguće uspješno ˝tražiti˝ osobe koje boluju od celijakije. Unošenje glutena hranom može izazvati poremećenu imunosnu reakciju. Posljedice toga je oštećenje sluznica crijeva. U testu se određuju specifična antitijela klase IgA pa urođeni potpuni nedostatak ovog imunoglobulina uzrokuje lažno negativne rezultate testa tTg-IgA. S obzirom da je test kvalitativan nije pogodan za praćenje učinka terapije celijakije za koje je preporučeno kvantitativno određivanje titra (koncentracije) tTg-IgA.

Kada trebate pretragu?

Prema preporuci liječnika ukoliko imate učestale bolove i osjećaj napuhanosti u trbuhu praćene proljevima, ako ste neuhranjeni ili konstantno gubite na tjelesnoj težini, ako imate promjene na koži nepoznatog uzroka, ako bolujete od slabokrvnosti (anemija) nepoznatog uzroka, ako netko od vaših bliskih srodnika boluje od celijakije, ako bolujete od kroničnih ili autoimunih bolesti (šećerna bolest tip I, autoimune bolesti, kronični hepatitis, sindrom Down, mikroskopski kolitis, sindrom kroničnog umora, sindrom iritabilnog crijeva).

Anti-endomizijska antitela (EMA – IgA)

Endomizijska IgA-protutijela (EMA-IgA) kod odraslih bolesnika imaju najveću osjetljivost i specifičnost. Međutim, osjetljivost EMA-IgA-protutijela znatno ovisi o dobi bolesnika. Kod  djece mlađe od dvije godine endomizijska su protutijela manje osjetljiva nego glijadinska protutijela. Kombinacija testova značajno pridonosi diferentnosti serodijagnostike, a smanjuje učestalost lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza.

Šta su endomizijska IgA antitijela?

Endomizijska IgA antitijela (EMA) nastaju usljed oštećenja zida tankog crijeva (endomizijum je tanak sloj vezivnog tkiva tankog crijeva). EMA antitijela se detektiraju kod 90% pacijenata sa dijagnozom celijakije. Endomizijska IgA antitijela su specifičan i osjetljiv marker za celijakiju i herpetiformni dermatitis, pa spadaju u najspecifičnije testove za ova stanja. Testiranje endomizijskog IgA antitijela se koristi kao pomoć u dijagnozi celijakije. Ovaj test detektira tip antitijela koji je veoma specifičan za osobe sa celijakijom pa iz tog razloga primjena ovog testa značajno smanjuje potrebu za izvođenjem višestruke biopsije tankog crijeva.

Kada se radi test endomizijska IgA antitijela (EMA)?

Ako imate celijakiju, imuni sistem burno reagira na gluten koji unosimo putem hrane. Tada organizam počinje s produkcijom endomizijskih IgA antitijela (EMA), kao odgovor na unijeti  gluten. Ova autoantitijela izazivaju oticanje i inflamaciju crijeva. Ako se ne detektira, bolest može oštetiti sluzokožu tankog crijeva i u potpunosti spriječiti tanko crijevo da apsorbira hranljive materije iz hrane.

Anti-gliadin antitela (AGA- IgA)

Ova antitijela se određuju osobama koje imaju znakove i simptome celijakije, kod članova obitelji osoba kod kojih je postavljena dijagnoza celijakije, kao i osobama kod kojih je postavljena dijagnoza celijakije za praćenje uspješnosti terapije.

Šta su Anti-glijadinska antitijela?

Anti-glijadinska antitijela IgA su auto-antitijela. Auto-antitijela su antitijela koja greškom reagiraju s vlastitim tkivom ili organom pojedinca. Kad organizam prestane da razlikuje strane od vlastitih antigena, nastaju autoantitijela koja reagiraju s vlastitim ćelijama, tkivima ili organima, što za posljedicu može imati zapaljenje i/ili disfunkciju organa ili sustava organa, što dovodi do nastanka oboljenja poznatih kao autoimuna oboljenja. Organizam može producirati jedno ili više autoantitijela.

Zašto se određuju i kod koga ih treba određivati?

Anti-glijadinska antitijela IgA  se koriste kao pomoć u dijagnostici celijakije i praćenju efikasnosti terapije. Ova antitijela se određuju osobama koje imaju znakove i simptome celijakije, kod članova obitelji osoba kod kojih je postavljena dijagnoza celijakije, kao i osobama kod kojih je postavljena dijagnoza celijakije za praćenje uspješnosti terapije.